Sv. Marina (Prkušnica)
Slikovito priobalno mjesto, smješteno na istočnoj obali Istre, oko 6 km zračne udaljenosti jugoistočno od Labina. Mali poluotok sa maslinicima i crkvom Sv. Marine, zatvara pitomi zaljev u čijem dnu se nalazi naselje i plodna udolina. Stanovnici Marine su u prošlosti najviše bili orijentirani na ribolov i zemljoradnju (masline, vinova loza), a od 19. st. sve više se orijentiraju na pomorsku trgovinu, dok je danas cijelo mjesto orijentirano ka ugostiteljstvu i turizmu.
Najstariji tragovi naseljavanja Sv. Marine imamo u bližoj okolici gdje je zabilježeno nekoliko gradinskih naselja i kamenih gromača (prapovijesnih grobova), datiranih u brončano doba (1800. – 1000. g. pr. Kr.). Pogodan strateški položaj, ugodna klima i plodna zemlja, pogodovali su naseljavanju rimskih obitelji. Jedan rimski objekt nalazio se na krajnjem južnom dijelu poluotoka, na mjestu gdje se danas nalazi crkva Sv. Marine. Na tom mjestu izgrađena je villa rustica, čiji su ostaci bili vidljivi početkom 20. st. U blizini vile na nepoznatom mjestu nalazila se i manja nekropola (groblje), čiji su ostaci otkriveni početkom 20. st. (otkrivena je kamena urna sa poklopcem, spaljenim kostima, glinenom posudom i staklenom bočicom). Danas se u okolici navedene crkve pronalaze brojni arheološki ostaci koji govore o postojanju rimskog objekta. Akvatorij Marine, također je bogat antičkim nalazima, o čemu nam govore izronjeni ulomci rimskih amfora. O kasnoantičkom i ranosrednjovjekovnom razdoblju, koja su zasada najslabije istražena, svjedoči nam par ulomaka kasnoantičkog stakla (4. – 5. st.) nađenih u okolici crkve Sv. Marine i ulomak prozorske tranzene (kamene rešetke) koja je bila građevinski dio starije crkvice. Crkva Sv. Marine gradi se u 12. – 13. st., a u njenom okolišu nalazilo se srednjovjekovno groblje. Postojanje crkve govori i o postojanju srednjovjekovnog naselja, čiji tragovi još uvijek nisu ubicirani. U okolici crkve, prema lokalnoj tradiciji, nalazio se nekada ženski samostan. Iz mletačkog razdoblja u Marini nemamo nikakvih tragova. Pretpostavlja se da je tada mjesto bilo naseljeno, da se u zaljevu nalazilo manje pristanište, a jedini spomenik koji potječe iz tog razdoblja je nadvratnik, odnosno greda jednog većeg portala, sa grbom i inicijalima labinske obitelji Luciani. Svoj procvat Marina doživljava početkom 19. st., kada se cijela Labinština zahvaljujući rudarenju intenzivnije razvija. U Marini se tada grade veće i modernije kuće, pokrivene crijepom, a stanovništvo se sve više okreće trgovini i pomorstvu. Krajem 19. i početkom 20. st. u Marini je oko 20ak jedrenjaka (jedrenjake posjeduju obitelji Glušić, Škopac, Brezac, Blažina i Lupetina). Početkom 20. st. mjesto ima trgovinu, oštariju i manji odjel financijske policije za borbu protiv šverca na moru. Od 1905. do 1919. u Marini djeluje škola na hrvatskom jeziku, koju je otvorila družba Sv. Ćirila i Metoda. Za vrijeme II. svjetskog rata dolazi do stagnacije u razvoju mjesta, a dio stanovništva aktivno se uključuje u NOB.
Nakon rata započinje odumiranje mjesta, dio stanovništva odlazi iz tadašnje Jugoslavije ili se seli u veće gradove, zatvara se škola, jedrenjaci su nacionalizirani. Novi procvat Marina doživljava početkom 80ih, kada se mjesto sve više okreće turizmu. 1981. otvoren je autokamp Marina sa kapacitetom od 400 ljudi, danas kapaciteta 750. Danas je Marina u potpunosti okrenuta turizmu, osim spomenutog autokampa, stanovništvo se bavi iznajmljivanjem privatnog smještaja, ugostiteljstvo, a u autokampu se nalazi ronilački centar. Crkva Sv. Marine
Crkva Sv. Marine smještena je na samom južnom dijelu poluotoka. Najstariji građevinski element crkve pronašao je B. Fučić sr. 20. st. u jednoj obližnjoj gromači. On je pronašao ulomak srednjovjekovne prozorske rešetke (tranzene) datirane u rani srednji vijek. Nažalost, to je zasada jedini element iz najstarijeg razdoblja gradnje crkve. Ono što se sa sigurnošću može potvrditi je to da druga faza izgradnje crkve potječe iz 12. – 13. st. kada se gradi crkva u romaničkome stilu sa upisanom apsidom. Adaptacijom crkve između 1925. i 1926. demontirana je apsida, a originalni pod napravljen od velikih pravilnih blokova kamenja (škrila), je posut betonom. Tada je crkva nepovratno devastirana, što je nastavljeno do današnjih dana (primjer je nedavna adaptacija crkvene lopice). Namještaj unutar crkve je nov, a oltarna pala iz prve polovice 18. st. koja se nekada nalazila u crkvi danas je pohranjena u sakralnoj zbirci Pićna. Prema lokalnoj tradiciji, u okolici crkve, nalazio se ženski samostan.
Oltarna pala, prva polovica 18. st.
Bogorodica s Djetetom, Sv. Rokom, Sv. Sebastijanom i Sv. Marinom
Ulje na platnu, 148 X 97 cm
U gornjem dijelu slike, u pratnji triju anđela, na oblacima sjedi Bogorodica s Djetetom u krilu. U donjem dijelu na desnoj strani je Sv. Sebastijan privezan uza stup. Sv. Rok sjedi na tlu pokazujući kužnu ranu, a kraj njega se nalaze hodočasnički šešir i štap. Iza njega frontalno je prikazana poklekla Sv. Marina u benediktinskoj redovničkoj odjeći s prekriženim rukama.
